SEPTEMBER 2020
Mate Meršić Miloradić – ein verkanntes, vergessenes Genie oder doch nur ein einfacher Ortspfarrer mit Frankenauer Wurzeln?
Miloradićevoga 170. rodjendana smo se ljetos samo s jednom malom instalacijom spomenuli i s pohodom grupice mladih študentov iz Innsbrucka ki su se interesirali za život i djelovanje Mate Meršića.
„Zreliji ljudi“ još znaju da je Mate Meršić porijeklom iz Maćaševe obitelji čiji stan je prže stao na mjestu denašnjega Šrajnarovoga stana. Akoprem se povida da Miloradićev odnos Frakanavi nije bio preveć dobar, to u njegovi pjesmica ne dojde do izražaja. Miloradić, ki je stoprv s 53. ljeti počeo svojim pjesničkim djelovanjem, se u svoji pjesmica pun tepline spominja svojega rodnoga sela, svojih roditeljev, pred svim svoje majke.
Nadareni pjesnik 25 ljet dugo, sve do svoje smrti, neutrudljivo stvara i piše za svoj hrvatski narod „da u Kalendaru ne bude golota“. Svojim uredničkim i pjesničkim djelom kani učvrstiti samosvist Gradišćanskih Hrvatov i im pokazati da „naš jezik, na vijeke star, je mudrosti pun ormar“.
Iako je djelo Mate Meršića Miloradića mladoj generaciji znamda samo već iz pjesmic „Krt“ ili „Pik, pik, pik“ poznato, živi Miloradićevo pjesničtvo u mnogi stani nesvisno dalje: kroz molitve „Kad se stanem, k tebi zdahnem“ ili „Dobri otac va nebi“, kroz jačke „Med brižiči zelena dolina“ (Miloradićev prevod Petöfijeve pjesmice) i gradišćanskohrvatsku himnu „Hrvat mi je otac“ čiji tekst je isto iz Miloradićevoga pera. Najjače Mate Meršić Miloradić ali živi u izrazu „Gradišće“ jer je on bio ta osoba ka je „Burgenlandu“ dala svoje hrvatsko ime.